Dragi moji,

sjetih se da vam od samog pocetka otkada je moja mala Whisper dosla u uzgajacnicu, zapravo dugujem objasnjenje, zasto sam bas uvezla pointericu iz USA, a ne iz Italije npr., kad mnogi koji me poznaju, itekako dobro znaju za moje odusevljenje i opsjednutost, te neopisivu, neogranicenu, veliku zaljubljenost u talijanske pointere...

Mnogi prijatelji ostali su zateceni mojom odlukom, nekolicina mi je cak priznala da im se Whisper ne svidja, sto je i bilo za ocekivati, jer nisu navikli vidjati drukciji tip pointera od talijanskog. Iako mi je bilo tesko cuti to od njih, da im se ekspresija od Whisper ne svidja, ostala sam cvrsta u uvjerenju da ce ona s vremenom sigurno dokazati svoje kvalitete, bilo na eksterijernom polju, bilo na radnom, bilo temperamentom... Iako ona u svojoj ekspresiji nikada nece imati crte talijanke, jedno je sigurno - ona ima predivnu ekspresiju amerikanke i ona jest pravi pointer, a cije kvalitete vjerjujem, da ce mnogi suci u Evropi, znati prepoznati i nagraditi...A i sve veci broj od tih mojih prijatelja, sve vise i vise pocinje shvacati i cijeniti taj novi tip pointera, na koji se jednostavno samo malo trebaju priviknuti...

Zasto sam odlucila zapoceti uzgoj pointera upravo sa USA linijom?

Jednom prilikom me jedan covjek upitao:
Zivo me interesira zasto?
Pas Jim, tj. otac vase kuje bi uz sav trud bilo kojeg suca u Evropi, dobio ocjenu "dobar"...najvise.
Ovdje je moj odgovor i objasnjenje:

Pa recimo, da sam ocekivala ovakav komentar, u kojem se vrijednost Whisperinog oca srozala na najnizu mogucu razinu; zbog toga i kazem, da je trebalo hrabrosti odluciti se za uvoz pointera iz USA.

Slazem se sa Vama da Jim u glavi, prema evropskim kriterijima, nije pointer. Vidjela sam ga u zivo i znam ga u detalje. Ali ne bih se nikako slozila sa Vama (i za to dam "ruku u vatru"), da bi on na izlozbama u Evropi dobio najvisu ocjenu “dobar” (naravno, tu iskljucujem izlozbe/suce/specijalke u Italiji i Engleskoj, te neke izlozbe/suce/specijalke u HR, BIH i Srbiji, gdje se preferira iskljucivo talijanski tip pointera).  Dapace, takav pointer bi “zario i palio” na izlozbama sirom Evrope, naosvajao bi se grupa i BIS-eva vise i lakse, nego sto neki pointeri (koji su u tipu) uspiju osvojit CAC-eva i CACIB-a... I upravo zahvaljujuci tom cvrstom uvjerenju,  da bi takav pas postigao znatno vece uspjehe na izlozbama u Evropi, nego bilo koji drugi pointer ikada na ovim podnebljima, te saznanju, kakve je taj pas tek pointere do sada dao, moja odluka da uzmem njegovu kcer je bila jos cvrsca i sigurnija.

Vjerujem da mnogima (nadasve velikom broju lovaca koji ne znaju puno o fizionomiji pasmine, a narocito ne o onoj fizionomiji kakva se trazi za psa izuzetne show kvalitete) i dalje nije jasno otkuda crpim to odusevljenje i uvjerenost u uspjeh americkog pointera na Evropskoj izlozbenoj sceni. Odgovor je jednostavan. Odgovor se krije u tijelu americkog pointera, u njegovom kosturu, konstituciji, gotovo savrsenoj gradji, ciji je konacni rezultat impresivna i lijepa pojava, te ideal pointera, koji ne samo u stavu, vec i u kretanju, gledano sa strane, sprijeda i straga vrsne suce (i svako znalacko oko u publici) ostavlja bez daha…

Vratimo se Talijanima. Nemojte me krivo shvatiti. Ja obozavam talijanski tip pointera iznad svega; njegova glava i arsitokratsko drzanje, veseo i aktivan temperament, te mocno i impresivno markiranje, odlike su koje izrazito cijenim kod pointera i zahvaljujuci kojima sam se zaljubila u pasminu. Na kraju krajeva, imam doma jednog takvog, kojeg obozavam i ne dam nikome, ni za kakve pare na svijetu! Talijan je uvijek imao i uvijek ce imati posebno mjesto u mom srcu.

Dugi niz godina na izlozbama sam jurila do ringa gdje se izlazu pointeri, u neopisivoj zelji da cu vidjeti sto vise tih markantnih kraljeva lova, te prcaste nosice i njihove mile okice gotovo ljudskog izrazaja (no zatekla bi uglavnom jedan do dva primjerka, koji su mahom bili nesocijalizirani i/ili u koma stanju/kondiciji)… Posljednjih par godina se puno intenzivnije bavim pasminom i u zelji da zapocnem kvalitetni uzgoj pointera tragam za savrsenim primjerkom talijana… No sto sam vise citala, sto se vise raspitivala i sto sam ih vise vidjela, to to sam vise zpadala u depresiju i osjecaj razocaranja, a nadasve ljutnje na uzgajace koji su toliko toga zanemarili u uzgoju, fokusirajuci se pri selektivnom uzogju iskljucivo na oblik glave, izrazenost stopa i nakrivljenost njuske, te na lovacke osobine i tako, slobodna sam se tako izraziti, doslovce eksterijerno unistili pasminu. U cijeloj toj prici zaboravili su da pointera ne cini samo glava i nos, te ujedno da varanje i laziranje pedigreea takodjer ne vodi nicemu dobromu…

Rezulat takvog uzgoja je danas katastrofalan i razocaravajuc u mojim ocima i ocima svih uzgajaca koji teze kvalitetnom uzgoju pasmine. Talijanski pointeri danas se masovno isticu predivnim glavama (ko isklesanim, zaista savrsenim) koje su pak nasadjene na losa tijela. Kako izgledaju ta losa tijela? Ti pointeri imaju prelagan kostur i substancu, kraljesnica im je formirana gotovo kao u whippeta ili ako je vec bolja, onda je redovito djelomice ulomljena, sapi i nasadjenost repa su u 90% slucajeva takodjer koma, ista stvar je sa prednjim i straznjim kutevima, mnogi primjerci nemaju dovoljno dobru kutevanost, gotovo da su ravni kao daske u lopaticnom dijelu, a gledano straga, mnogi primjerci imaju kravlji stav… Sve te malformacije u gradji dovode na kraju do toga, da se desava da onaj pas koji koliko-toliko lijepo izgleda u stavu i u kretanju gledano sa strane, da kad sudac napokon trazi kretanje “naprijed-natrag” vidimo jos jednog kripla u kretanju…

Postoji par primjeraka talijanskih pointera koji su gotovo pa savrseni, kompletni psi, koji uza sve adute posjeduju i izvrsno kretanje. Na prste ih se moze nabrojati, ali ih ima. Slijedece pitanje koje si ja postavljam je - njihov pedigree. Kavi psi stoje iza tog idealnog psa? Posjeduju li njegovi roditelji bar priblizno iste kvalitete? Sto je s ostalim psima iz njegovog pedigreea? Jesu li i oni donekle ok gradjeni ili su i oni u 90% slucajeva "kripli"? Je li taj njegov pedigree doista istinit ili je bilo muljaze, pa njegov djed i nije njegov djed, ili njegov tata zapravo i nije njegov tata? Saznati ovako na daljinu, preko interneta kako izgledaju psi iz pedigrea doticnog psa, nemoguca je misija (a i ono sto se nadje je zalosno i sramotno za vidjeti, jer mnogi od tih pasa zive u koma uvjetima, puni su rana, pa i ne znas je'l pas nosi koznu bolest ili je ozlijedjen od losih uvjeta drzanja ili preforsiranosti u lovu, te ih se prezentira neprofesionalno, a i ne moze ih se lijepo prezentirati u stavu, jer su psi nesocijalizirani i preplaseni, jer zive u izolaciji, pa se stoga drze pogrbljeno i odbijaju svaku suradnju da ih se lijepo postavi)... Otici na specijalku pointera u Italiju i razgovarati s vlasnicima i uzgajacima na licu mjesta? A njih 99% ne zna ni rijec engleskog, niti bilo kojeg drugog stranog jezika, a i oni s kojima se mogu sporazumijeti ne znaju puno o pedigreima ili su pak poznati kao veliki lazljivci... Vjerujte mi, vrtila sam film milijun puta kako doci do najboljeg moguceg talijanskog pointera i dosla na kraju do zakljucka, da od talijana sigurno nikad necu dobiti najbolje stene, a i ako ce se uzgajac zaista potruditi odabrati mi najbolje, pitanje je hoce li on biti dovoljno kompetentan i da odabere zaista dobro, kad ni sam ne poznaje najbolje fizionomiju i sto se trazi za show, jer ruku na srce, talijanima je ipak najbitnije da ima sve cetiri noge, da trci satima sto vise u sirinu i u dubinu polja i da ima njusku ko patkica, jer tako najbolje hvata miris...

Iz svega gore navedenog mozete lako zakljuciti da obozavam talijanske glave i americka tijela…
...da sam svjesna ogromne neizvjesnosti kod odabira vrhunskog talijanskog pointera, a nasuprot tome pak vrlo sigurna u kvalitetu i vrijednost americkog pointera...
…da zelim imati/uzgajati pointere prvenstveno “show” kvalitete, jer pointera lovne kvalitete zbilja ima "na izvoz"
…da se lovom ne bavim (i ne treba mi pas koji odjuri 10 km daleko, da vidim od njega samo bijelu tockicu), ali da svakako imam na umu da treba njegovati lovacke osobine pointera (isto sto i cinim kod nasih vajmosa) kako bi pasmina ipak i u temperamentu ustala onakvom kakva je i bila, pa rekretivno radim sa psima i sudjelujem na utakmicama (radim to doista iz gusta, jer volim raditi sa psom u smjeru za koji je prvenstveno bio stvoren,  a i zbog toga, jer time i jaca nasa veza), ali niposto ne planiram sudjelovati na tzv. “field trials” utakmicama, jer za to nisam toliko zagrijana, niti imam iskustva, niti uvjeta, a ni linija koju uzgajam ne posjeduje odlike bitne za taj tip natjecanja… 
 

Uglavnom, imam viziju, entuzijazam i veliku zelju da uzgajam eksterijerno tipicne i izrazito lijepe pointere, kompletne pointere od vrha nosa do vrha repa... pointere izuzetno lijepog temperamenta i zdrave, koji ujedno posjeduju lovacke odlike.

Da pojasnim sad ukratko zasto Whisperin pedigree zlata vrijedi. Po ocevoj strani nosi izuzetne gene savrsenih tijela i kretanja, po majcinoj strani takodjer isto to, plus jaku genetiku “dish-face” glava. Oba roditelja i 90% pasa iz pedigreea su lovacki psi. Jim je na utakmici pointera postigao zavidan (najvisi) broj bodova i na kraju dana bio najbolji pointer na utakmici, a Whisperina majka Bonnie nakon zavrsene vrtoglavo uspjesne show karijere i dan danas zivi iskljucivo kao vise nego izvrsna partnerica u lovu svome gazdi. Moram napomenuti da je 98% pointera u Americi show kvalitete smjesteno u sulasnistvu kod lovaca, da ih ljudi ne kupuju za ljubimce, odnosno da je i tamo interes za pasminu vrlo malen i da su njihovi vlasnici mahom lovci. Stoga ne mozemo potcjenjivati ni sposobnosti americke linije pointera kao lovackog psa… sistem rada americkih pointera i evropskih naravno nije isti, vidim po Whisper da se u polju ponasa drukcije nego Norman (ima drukciji stil), pa ipak i dalje ona je pravi pointer, jer isto tako voli u galopu odjuriti daleko i ukipi se, pointira, kad osjeti miris ptice,… a o njenoj inteligenciji i zelji za suradnjom da ne govorim…

Smatram da su njezina gradja i pedigree izuzetna baza na kojoj mogu izgraditi svoj ideal pointera. Talijanska glava na americkom tijelu... Tko zna? Mozda se jednog dana ostvari?! A mozda samo ostane san... U svakom slucaju, ja cu pokusati i dati sve od sebe, da uzgojim pointeree kojima cu se ja, a i njihovi vlasnici zaista ponositi.
1. We are breeding our reputation...
2. Life is too short to hunt with an ugly dog…
3. If you'll not settle for anything less than your best, you'll be amazed what you can accomplish in your life.
---> To su tri glavne izreke, koje u potpunosti odgovaraju mom nacinu razmisljanja

Eto, nadam se da sam vam uspjela bar malo pribliziti svoj nacin razmisljanja, kako gledam na pointere i sto zapravo zelim u svom uzgoju postici… Pointera - u cijelosti!

Vec dvije godine za redom sam bila na Cruft’su, gledala sudjenje pointera i ono sto sam pak tamo vidjela takodjer me prilicno razocaralo. Uz postovanje i divljenje prema nekolicini izuzetaka, vecini njih je nedostajalo prave pointerske ekspresije, em su u tijelima i kretanju bili osrednje do lose kvalitete…zalosno…

Gledala sam i sto ima od pointera u Skandinavskim zemljama, ali sve su to ipak, ruku na srce, ciste lovne linije...barem ovo sto sam vidjela na internetu.
Kod amerikanaca znam, s obzirom da i sami uvozimo i uzgajamo iskljucivo americku liniju weimaranera, da su amerikanci u weimaranerima (ali i u mnogim pasminama) majstori u uzgoju pasa prvoklasnih tijela i gradje - sto rezultira mocnim iskorakom i takvim zanosnim kretanjem psa, koje je san svakog uzgajaca top pasa show kvalitete...

Naisavsi na uzgajacnicu Seasyde (http://www.seasydepointers.com) koja je smjestena u Cape Cod Massachussets, USA, a ciji su mi se svi psi jako svidjeli, i gdje sam primjetila, da gospodja Helyne ima isti moto kao ja, jer uporno nastoji uzgajati pointere tipicnih "dish-face" ekspresija/glava i da uza sve to i potice njihove lovacke instinkte, znala sam da je to linija sa kojom zelim zapoceti svoj uzgoj.

Neizmjerno sam zahvalna Helyne na povjerenju, suradnji i prijateljstvu, te iskustvu, koje uvijek nesebicno dijeli samnom. Te iznad svega na kvalitetnim psima koje mi je povjerila. Veselim se nasoj daljnjoj suradnji, te vjerujem da cemo zajednickim snagama, znanjem i entuzijazmom uspjeti unapredjivati pasminu iz godine u godinu, svaki puta na jedan visi nivo: Helyne tamo, ja ovdje...

Srdacan pozdrav svim ljubiteljima, vlasnicima i uzgajacima pointera
i osobito svima onima, koji su na dobrom putu da to i postanu!

Kristina